Cijenim mišljenje, ali, kao privrednik moram reći da nisi u pravu. Tačnije, pomiješao si pojmove: lični dohodak, sve druge kategorije dohodka i porez na dodatnu vrijednost.
Ako primaš platu, ona je već oporezovana i poresu prijavu podnosi poslodavac. Tebi se, naravno, isplaćuje bruto plata koja je već oporezovana i tu ne trebaš ništa plaćati - plaćeno je već iz neto iznosa.
Ako dijelom uložiš bruto platu u nešto i ostvariš dobit, plaća se porez na dobit/dohodak u iznosu 10%. Dobit je razlika između naplaćenog i uloženog (rashodi).
Porez na dodatnu vrijednost (PDV) ne plaćaš kao fizičko lice sve do kvote od 50 000KM na godišnjem nivou. Kada pređeš tu kvotu trebao bi platiti PDV 17%. Kažem, trebao bi jer ovdje kod nas svi sve izbjegavaju.
U suštini i najjednostavnije rečeno, sve što je dodatni prihod i što se tretira kao ostvarena dobit podliježe oporezivanju. Zbog toga je i nastojanje da se sve prebaci na bankovne transakcije kako bi mogli da prate to. Poslovanje u keš varijanti, bez fiskalizacije je već upitno (ne znači ilegalno i nedozvoljeno, ali je dobrim dijelom u sivoj zoni).
Čak i novac koji ti rodbina pošalje iz inostranstva bi se trebao prijaviti, oporezovati. Naravno, mislim na legalne tokove novca putem SWIFT-a, WU i sl…
Poresku ne zanima pretjerano da li si ti prodavao paradajz, uslugu ili ‘‘kriptovalutu’’, ostvario si dohodak. Naplatio si novcem nekakvu vrstu digitalne imovine.
Da li si prethodno prodao paradajz za kripto, pa možda slao kripto na berzu i sl., a potom, unovčio to kod nas - jeste ‘‘dokazivanje porijekla’’, a to bi sve trebalo biti legalno.
Nisu meni dragi porezi, pogotovo zbog toga što država nema baš osjećaj za realnošću i baš se razbacuju sa procentima. Ja sa svog rašuna iz firme ne mogu povući novac tek tako u privatne svrhe. To da bih uradio, takođe, moram da platim 10% poreza na dobit iako je to već kroz mnogo čega ranije oporezovano, čak i PDV plaćen.
Apsurdno, ali je tako nametnuto. To što je kripto nešto što ne postoji kao materijalno i relativno je nova pojava kod nas, ne znači da ne mora da se oporezuje dobit ostvarena putem prodaje kripto-a.
To bi se onda moglo odnositi na sve projektante, programere, dizajnere. Posebno one koji kao Freelancer-i rade za ino tržište. Napišu programski kod i prodaju ga nekome vani i to je to. Ja nisam prodao paradajz i neću da platim porez.
Fino zvuči, ali nije baš da bi trebalo tako. Utaje uvijek mogu da se rade, ali ne prođu baš sjajno oni koji su rizikovali na takav način.
To u vezi BCX-a (DAM) je jedna posebna priča. Puno toga rade mimo ovlašćenja i na nezakonit način. Pokrenuo sam temu s ciljem ukazivanja na potencijalnu preveliku opasnost u vezi sa podacima.
Nije šala i nije riječ o pojedincu, nego predstavlja veliku stvar za samu državu. Koliko je samo ilegalnih migranata došlo na našu granicu sa već urednim našim pasošima? Bilo je javno političko pitanje, ne izmišljam.
Koliko će zemalja u raznim istragama oko kriptoa prepoznati BiH (njene građane) u sumnjivim radnjama na crnim tržištima i drugim mjenjačnicama?
Zaista je široko polje mogućnosti, a nas će samo blokirati i blokirati na raznim poljima. Prvo, imamo ogroman problem sa zaštitom ličnih podataka.
Za mjenjačnicu su dovoljni osnonovni podaci u cilju identifikacije korisnika, ostalo nije njihova nadležnost.
Procente mogu određivati za svoje usluge, a korisnici neka kalkulišu da li se isplati ili ne. Međutim, nije u fokusu poslovanje u domenu mjenjačnice jasno je iz priloženog. Osim toga, ne bi sami sebi komplikovali stvari i odbijali korisnike. Samim tim, daleko manje zarađivali.
Evo jedne ključne stvari koja stoji u zakonu o zaštiti ličnih podataka, koji kaže da, lični podaci moraju:
*3) biti primjereni, bitni i ograničeni na ono što je neophodno u odnosu na svrhu obrade (“minimizacija podataka”); *
Da li je kod njih to tako?