Šta trebamo znati o Net Neutralnosti?

Za one koji se tek upoznaju sa terminom Net Neutralnost, Net Neutralnost predstavlja princip po kojem Internet servis pružatelji usluga moraju tretirati sve podatke
jednako i ne vršiti diskriminaciju korisnika po ekonomskim, socijalnim, tehnološkim i drugim kriterijama.

Net Neutralnost, o kojoj se danas priča, nije nastala kao koncept radi jeftinijeg sadržaja, već digitalnih prava i slobode koji podrazumjevaju slobodu Interneta u podacima i različitim principima pristupa i dostupnosti.

Kako najlakše objasniti Net Neutralnost?

Postojanjem Net Neutralnosti, kompanija od koje kupujete usluge pristupa Internetu, ne može Vam emitirati sadržaj koji ona želi, već Vi sami određujete na koje stranice, kada i kakve usluge želite koristiti.

Šta je sada problem sa Net Neutralnosti?

Dolaskom Trumpovog republikanskog režima u Sjedinjenim Američkim Državama, borba protiv zaostavštine predsjednika Obame počinje. Obamina era je, koliko-toliko, donijela liberaciju Net Neutralnosti u 2015. godini kao koncept koji podrazumjeva da sav saobraćaj mora biti tretiran isto, bez usporavanja ili blokiranja sadržaja.

Prije dva dana, Ajit Pai uspješno prezentuje razloge za ubistvo Net Neutralnosti, pred Federalnom Komisijom za Komunikacije (eng. FCC) koja prema omjeru 3-2 glasa za aboliciju Obamine regulacije. Digitalne zajednice su ustuknule. Nakon višemjesečne borbe,
lobiranja i edukacije zašto je važna Net Neutralnost, mračna strana komercijalizacije je pobijedila i Net Neutralnost je u fazi kliničke smrti.

Situacija u Europi?

Europska Unija koja je heterogena zajednica država i koncentracije moći, u Regulaciji Europske Unije, član 3., navodi osnovu za osiguravanje Net Neutralnosti u Europskoj Uniji. To nije dovoljno jer regulacija pruža niz različitih “rupa” koje mogu biti podložne manipulaciji u svrhu abolicije Net Neutralnosti.

Situacija u Bosni i Hercegovini?

U Bosni i Hercegovini još uvijek uživamo manje ili više Net Neutralnosti, mada je i sam koncept u kontekstu sprovedbe upitan zbog filtriranja sadržaja koji se ipak dešava. Bosna i Hercegovina je žrtva Zero ratinga. Zero-rating je praksa davanja pristupa Internetu bez finansijskih dodataka pod različitim uslovima, kao što su pristup određenim stranicama ili
servisima sa kojima mobilni operateri potpisali različite sponzorske ugovore.

Najčešće su to firme koje imaju veliki impakt na području određene zemlje, gdje se u Bosni i Hercegovini mogu izdvojiti: Facebook, WhatsUp, Viber i Instagram.

Postoji više razloga zašto je Zero-rating nazvan backdooromza Net Neutralnost. Prvi se ogleda u jasnom filtriranju sadržaja, sa kojima svi u zajednicama borbe za Net Neutralnost nisu suglasni jer smatraju da je Zero-rating koncept koji ne narušava Net Neutralnost. Sa ličnog aspekta, nisam suglasna sa time jer sponzorski sadržaj jeste zaobilaženje Net Neutralnosti i time se smanjuje mogućnost pristupa drugim sadržajima. Kao neki blagi oblik filtriranja.

Druga stvar je anti-kompeticija malih i drugih biznisa u digitalnoj sferi gdje se jasno kreira favoriziranje firmi koje plate za sponzoriranje.
Zero-rating je koncept koji bi mogao postati prijetnja svojim omasovljavanjem, ali u isto vrijeme zaista ima benefite, a to je slobodan pristup servisima, uključujući i Wikimedia.

Kakvi su argumenti protiv Net Neutralnosti?

Počinjem sa izjavom Brendan Carr-a, komesara Federalne Komisije za Komunikacije, koji kaže da “je ovo odliačn trenutak za inovacije, potrošaće i slobodu. Dvogodišnji eksperiment regulisanja Interneta pod Federalnom Komisijiom za Komunikacije je uočio opadanje
širokopojasnog Interneta. Internet provajderi se vraćaju na raspoređivanje usluga. Sav proces je oštetio potrošaće.”

Wait, what?

Druga je da sama abolicija Net Neutralnosti daje Vladama više kontrole nad Internetom, što podrazumjeva smanjenje pakovanja sigurnosti pod zaštitu djece i sigurnosti krajnjih korisnika i napor koji im to zadaje dok se zdušno bore protiv zlih hakera na Internetu, jer
zaboga, haker samo možeš biti na Internetu i nigdje više.

Kakvi su argumenti za Net Neutralnost?

Vratimo se na početak Interneta, koji se u ‘60-im nazivao ARPANET ili Advanced Research
Projects Agency Network,
izumljen od strane Ministarstva odbrane Sjedinjenih američkih država. Kasnijim naporima raznih pionira, naučnika i entuzijasta, dolazimo do osnivanja World Wide Web-a, od strane Berners Lee Tima, 1990. godine koji je ključan za krajnje korisnike i dao je svijetu viziju koje su mogućnosti daljeg razvoja ovakvog vida razmjene i pristupa podacima i znanju.

Zamislite na momenat kakav bi naš život bio da je Lee odlučio da komercijalizira svoj izum?

Zamislimo se na momenat koliki je impakt na nas imao sami Internet i naše prve avanture u digitalnom prostoru? Kako bi igdje bi sada bili da smo za svaku stvar morali plaćati odvojeno, tipa istraživanja programiranja, kriptografije, kriptovaluta i drugog koje sigurno ne bi postojale da nije Net Neutralnosti, jer Satoshi ne bi mogao plasirati svoj izum u širu društvenu zajednicu bez reklama, sponzorstava ili reklama, a da ne govorimo o tome da
blockchain ne bi bio društvena korist, već korist elitizirane manjine koja bi upravljala digitalnim prostorom.

Sa druge strane, da se vratim u realnost, razmislimo koliki će impakt aboliranje Net Neutralnosti ostaviti na malim biznisima, ljudima loše socio-ekonomske pozadine, manjima u društvu, različitim vidovima alternativnih političkih pokreta, digitalnih pokreta, zajednica i
drugog?

Jučer sam čitala neki stari Sundeov (Peter Sunde) tweet gdje je rekao da jedva čeka da se Internet sruši, da gradimo novi.

Ponekad se zateknem u takvim mislima, posebno kada male zajednice Vlada, regulatora ili sigurnosnih službi koje nisu imale veliki uticaj na oblikovanje Interneta kakvog znamo danas, odlučuju o sudbini ogromne zajednice krajnjih potrošača i digitalnih entuzijasta/kinja koji
su, uistinu, oblikovali Internet i dali svijetu neprocjenjivo društveno dobro.

Za ideje koje njegujemo se isplati boriti, čak i ako se sav svijet u nama i oko nas urušava.

Tako se i borba za Net Neutralnost nastavlja.
Na različitim frontama i različitim realnostima, sa novim i starim akterima, ali jedno je sigurno – borba neće biti potpuna dok, umjesto objašnjavanja da neko može platiti više za
sadržaj, ne objasnimo da je zaobilaženje iste ukidanje naših digitalnih prava i sloboda.
Imanje regulacija Net Neutralnosti ili bilo koje regulacije Interneta nam ne garantuje slobodu. Ono što nam garantuje slobodu na Internetu jeste naš doprinos decentralizaciji, kriptografiji, digitalnim pravima i slobodama, borbi za istinu digitalne sfere.

Ako se istinski želimo boriti, naš zadatak je da kreiramo sopstvene servise, kontribuiramo kodu i druge vidove akcija koje doprinose slobodi.

Internet je najmoćnije oružje dato ljudima da otkriju svoju slobodu. Nama ne treba centralni autoritet ili centralizirani haos da nam objasni slobodu. Naša sloboda je sada i digitalna je.

Podržite svoje lokalne zajednice! Podržite svoja ljudska digitalna prava i slobode!

Internet je naš i biće!

I za kraj, najveći asshole godine, a do kraja godine je ostalo petnaestak dana:

Go FCC yourself, Ajit!

4 Likes