Promjeni temu: Dan Noć

Humanocentrični pogled na kibernetičku sigurnost


#1

Izvorno: https://libre.lugons.org/index.php/2018/05/humanocentricni-pogled-na-kiberneticku-sigurnost/

Nakon „curenja” Snoudenovih dokumenata, prsti koji su upirani prema digitalnim zajednicama kao paranoičnim ljudima sa aluminijskom folijom na glavi, sada se mogu uperiti direktno na sopstveno čelo sa pitanjem „Da li sam i ja praćen(a)?”

Danas je priča o sigurnosti pojedinca u kibernetičkom prostoru evoluirala kroz poimanje digitalne sfere kao sfere sa realnim prijetnjama koje dolaze sa više strana, transnacionalno i decentralizirano. Prije pojave same tehnologije i Interneta, fizičke prijetnje po pojedinca su bile shvaćene kao najgori oblik napada. Tranzicijom sistema sigurnosti iz čvrstog, nacionalnog okvira u individualni gdje je pojedinac temelj dobre sigurnosti, paradigma je postala fluidnija. Priča o digitalnim pravima i slobodama se odvija svakodnevno, na tehnološkim i netehnološkim konferencijama, sa argumentima za i protiv, te je usko povezana sa individualnom sigurnošću u kibernetičkoj sferi.

Sigurnost Vaših digitalnih radnji i sistema je postala nova crna tačka digitalnog doba! Ako se vratimo u historijat kriptografije, ona je bila rezervisana za militarne krugove koji su je koristili u svrhu sakrivanja ranjivih podataka od prijateljskih i neprijateljskih strana. Kriptografiju je najlakše objasniti putem matematike. Ako posmatramo matematiku, koju je većina prezirala u toku školovanja kao nemušti set brojeva, kao jedan od najfunkcionalnijih globalnih jezika, dobićemo sliku o suštini enkripcije u uskom smislu. Enkripcija je proces osiguravanja informacije koja jedino može biti učitana od strane primatelja i pošiljaoca i ne dešava se nužno u digitalnom svijetu. Bazični korijen enkripcije smo koristili i koristimo u dnevnom razgovoru sa kolegama/icama – „Hej, jesi čuo za ono?”. Ako osoba nema „ključ” kojim otvara pojam „ono” i ne zna o čemu se radi, neće moći dešifrirati krajnju poruku. Ukoliko osoba posjeduje „ključ” i poznaje situaciju, onda će odgovoriti u skladu sa pitanjem. Enkripcija je, dakle, jedinstvena forma šifrovanja i dio je šire kriptografske slike koja se bavi promjenom podataka u oblasti kriptologije čiji je krajnji cilj inovacija, posmatranje i uspostavljanje metoda za zaštitu podataka enkripcijom. U ovom malom omažu kriptografiji, dolazimo do pojma tradicionalne sigurnosti u digitalnom dobu.

Digitalna revolucija nije tiha. Ona se odvija svake sekunde u svim sferama aktera društva, među kojima su i krajnji korisnici. Kada govorimo o sigurnosti, vizualiziramo osobu ili grupu u uniformi koja danonoćno bdi i čuva nas od različitih zlonamjernih aktera. Takav oblik „tvrde” sigurnosti stvara nelagodu svima koji su promišljali o slobodi i njenim okvirima koja je po prvi put realna u digitalnoj sferi. Sami diskurs i paradigma sigurnosti u digitalnoj sferi je epicentar „nove meke” moći koja koristi zagovaranje, advokaturu, modifikaciju, diplomatiju i individualnu sigurnost. Svaki korisnik može i mora da izgradi svoju sigurnost na najbolji način koji može. Iako potpuna sigurnost ne postoji, moguće je kalkulisati i prihvatiti minimalni rizik u svrhu maksimalne bezbednosti. Humanocentrični oblik sigurnosti je osnovna polazna tačka zaštite i slobode individue u digitalnom prostoru. No, upravo sama humanocentrična sigurnost je narušena djelovanjem različitih aktera koji još uvijek intenzivno zagovaraju tradicionalnu, „tvrdu” sigurnost. Kada su države uvodile sisteme masovnog nadzora, krajnji korisnici u vidu različitih aktera civilnog društva su ostali apsolutno nezaštićeni, bez prava na odluku da li žele biti pod budnim okom Velikog brata. Takav oblik digitalne ofanzive urušava naše digitalne slobode i prava svakoga dana, evocirajući realnost „1984”. Plastični primjer je realni život – ako bi se neko odlučio da nogom razvali ulazna vrata i uđe u Vaš dom, da li biste sjedili mirno i posmatrali ga kako pretražuje najskrivenije dijelove Vašeg doma?

Isto tako, da li biste dopustili i da li dopuštate socijalnim mrežama da u svakom trenutku znaju gdje ste, šta radite, koliko čaša vode ste popili i jeste li redovno išli u toalet? Penetriranje u Vašu privatnost u digitalnom svijetu je nalik racijama, prisilama i napadima u realnom životu! Ali možda još niste otkrili kako se samoodbraniti. Tu dolazimo do važnosti enkripcije krajnjih korisnika u informacijskom dobu humanocentrične digitalne sigurnosti. Digitalno neće nestati, Vaši podaci koje ste dijelili neće nestati sa servera diljem svijeta. Tehničko-tehnološka revolucija će se razvijati, iluminirati sve dijelove svijeta, pa čak iako se često susrećemo sa argumentom da nije opipljivo ili realno. Možda je digitalno najveća iluzija ikada, ali u tu iluziju mi svakodnevno dajemo svoje vrijeme, život, identitet i personalnost. Postajemo digitalni. Vrijeme je da razmišljamo kako unaprijediti našu sigurnost u digitalnom dobu i revolucijama kojih će još biti. Metodama kriptozaštite mi odgovaramo samoodbranom, privatnošću i zaštitom naših podataka prema ofanzivnom djelovanju masovnog nadzora. Nužno, ne moramo znati sve metode, ne moramo biti polimati koji će danonoćno raditi na kriptozaštiti ili razvijati nove metode.

Skoro sve je već tu!

Samo je potrebno promijeniti društveni diskurs u kojem se još uvijek strahuje od moguće samoodbrane svojih podataka, te dovesti ga u stanje u kojem je teško odoliti da se nešto šifruje ili učini privatnim, bez da Vas neko zove paranoičnim ili govori o nacionalnoj sigurnosti u kibernetičkom okviru koja često narušava individualne slobode sopstvenih građana. Ono što će u budućnosti biti prva fronta borbe (a i sada je), jeste odbrana enkripcije od konstante sekuritizacije. U sigurnosnim studijama, sekuritizacija podrazumjeva vid kontruisanja određenih stvari u sigurnosnu prijetnju, najčešće u subjektivnoj argumentaciji i usmjerenoj prema civilnom sektoru i društvu. U prošlosti, mnoge društvene teme su bile sekuritizirane. Novi žrtveni jaganjci su: kriptografija, Dip/Dark Veb, hakeri, ekstremisti privatnosti, mi, vi, oni i ja. Koliko god se činio banalnim tekst u medijma koji senzacionalno govori o hakerima i predstavlja ih kao osobe u duksericama ili kožnim rukavicama, sjetimo se da time ugrožavaju identitete mnogih pojedinaca i grupa koje svakodnevno, na različite načine, čine naša digitalna prava i slobode sigurnim od onih koji vrše ofanzivna dejstva pod spektrom nacional-centrične kibernetičke sigurnosti.

Bojim se da će, ako je sekuritizacija i digitalnog prostora i enkripcije već sada na ozbiljnom nivou, u budućnosti ona predstavljati isključivu frontu borbe za primarna digitalna ljudska prava – pravo na samoodređenje, privatnost komunikacija i anonimnost.

Pozivi za ban enkripcije, iz dana u dan, postaju sve glasniji. Na forumima o kibernetičkoj sigurnosti, informacijski stručnjaci nam govore da „enkriptujemo, ali ne baš sve”.

Ali, jedna stvar je bitna, enkripcija u formi humanocentrične sigurnosti i digitalna revolucija nikada ne mogu biti zaustavljene.

I za kraj…

“Individua ne može biti u potpunosti čovjek ako u isto vrijeme ne želi slobodu! Živimo u interesantnim vremenima koja će oblikovati budućnost i do nas je da je oblikujemo na humani i etički načini. Niko drugi neće i vrijeme je da prestanemo tražiti dozvolu ili izgovore.

Ako ste ikada željeli sačuvati svijet – ovo je Vaša šansa!

Ako ste samo željeli živjeti „ispravno” i niste zainteresirani za velike šeme stvari, ovo je također doba za Vas. Da li smo spomenuli da će biti zabavno?”

– “ The second realm