Zbog nedavne diskusije na discordu, od strane naših članova, otkriven je pokušaj financijske prevare. Međutim, na nesreću muljatora, naši članovi nisu od jučer tu, te su istog “razapeli” kroz par odgovora.
Da bi stvar još bila gora, osoba koja je ušla da bi nama reklamirala ponzi šemu, je najvjerovatnije i sama žrtva koja je nesvjesna šta radi.
Današnji post jednog od našeg članova nas je podsjetio da trebamo reagovati zajednički kada naletimo na ovakve situacije:
Samo da podsjetim za stare članove da je prije nekih godinu dana u grupu uletio neki član koji je počeo reklamirati Ajgorman, sistem zarade po principu: daš 1 ETH, za mjesec dana dobiješ 2 ETH. Ovdje na crypto.ba je dobro napržen, sve mu fino objašnjeno da je to prevara, ali ga nismo uspjeli odvratiti. Elem, evo vidim na FB je kreirana zatvorena grupa pod nazivom „Ajgorman vrati pare!“ gdje se dijele savjeti za tužbe, traže se svjedoci, itd. Inače sam u obe grupe jer su i mene nagovarali da uđem u sistem. Ali neki uče samo na svojim greškama, a možda ni tada. Neki samo uz galamu, a neki razumom. Jednom sam napisao, za te naivne ne treba imati empatije. Gdje se puno očekuje, a malo traži = prevara
Da bi par minuta poslije toga jedan od naših core članova, podijelio tekst, koji je pisao ga za učenike srednjih škola, pa smo zaključili da bi mogao poslužiti i odraslima koji nisu svjesni ovih stvari.
Thanks @flashboy
Čarls Ponzi je italijanski emigrant koji je živio u Bostonu. Početkom 1920. godine, Ponzi je rekao poznanicima i prijateljima da može zaraditi prinos od 50% za 45 dana investiranjem u poštanske kupone. On je ubijedio prvu osobu da uloži novac, zatim i drugu. Nakon toga on je isplatio prvoj osobi 50%, ali je koristio novac druge osobe da bi platio prvoj osobi. Prvi poznanik je bio oduševljen sa prinosom od 50% u kratkom periodu i on je investirao još više novca i rekao je svojim kolegama da mogu zaraditi 50% za 45 dana. Broj osoba koji je htio da uloži novac u Ponzijev “posao” sa poštanskim kuponima naglo se povećavao.
Ulagači su stavljali hipoteke na svoje kuće kako bi došli do novca koji će uložiti u ovaj unosan “posao”. Prevara se mogla održati dok je postojao kontinuiran priliv novca od novih ulagača. Kada više nije bilo ovih ulagača Ponzi nije mogao isplaćivati novac starim ulagačima i cijeli posao se urušio.
Ulagači su shvatili da nije bilo nikakvih investicija u poštanske kupone, pokušali su vratiti svoj novac, ali novca nije bilo. Prije nego što je prevara otkrivena, Ponzi je prevario oko 40 hiljada ljudi koji su u njegov “posao” uložili 15 miliona dolara. Na kraju samo trećina novca je vraćena ulagačima.
Istražni organi su osudili Ponzija i poslali ga u zatvor na izdržavanje kazne. Cjelokupna šema uzimanja novca od jednog investitora da bi se isplatio drugi investitor je nazvana po njemu Ponzijeva šema (Ponzi Scheme). Ponzijeva šema, kao i druge vrste „piramidalnih“ šema se pojavljuju u skoro svim državama. Tako su u Srbiji tokom devedesetih godina prošlog vijeka slične
šeme napravili „Jezda“ sa Jugoskandik bankom (38,620 štediša je izgubilo oko 25 miliona dolara) i „Dafina“ sa Dafiment bankom (oko 10 miliona dolara). Građani su privučeni obećanjima o isplati velikih kamata. Tako se Dafiment banka reklamirala da će isplatiti kamatu od 120% za 3 mjeseca ili 150% za 6 mjeseci.
Piramidalne šeme dešavaju se i u najrazvijenijim državama. Krajem 2008. godine svijet je bio zaprepašćen veličinom prevare koju je je izveo Bernard Medof, bivši direktor NASDAQ-a (američka elektronska berza sa sjedištem u Njujorku). Obećavajući zaradu od 10% godišnje on je stvorio najveću do sada piramidalnu šemu od 50 milijardi dolara. Zanimljivo je da se u Medofov fond ulagalo po preporuci. Odbijajući neke ugledne klijente on je uspio da stvori iluziju o njegovoj prestižnosti. Medof je na kraju priznao da se radi o prevari. Novac koji je primao od klijenata nikad nije ni ulagao. Uplate novih investitora je koristio da bi isplatio obećane prinose.
Prema nekim procjenama investitori mogu očekivati da će povratiti tek oko 10% uloženog novca. Veliki broj ljudi postaje žrtva “zelenaških” kamata. U želji da riješe svoje finansijske probleme ljudi olako pristaju na kredite koje im nude pojedinci ili institucije uz kamatne stope od 10% na mjesečnom nivou.
Treba zapamtiti da se zbog obračuna kamate na kamatu, kamatna stopa penje na 213,84% godišnje (1,112-1). Tako se za dug od 1.000 KM treba za godinu dana vratiti 3.138,43 KM, a za tri godine 30.912,68 KM. Oni koji jednom postanu žrtve “zelenaša” teško se izvlače. Žrtve su često izložene raznim prijetnjama, tako da su prinuđene da se dodatno zadužuju da bi vraćali sve veće i veće dugove.
