Svjedoci smo da se na polju informacijske sigurnosti i promovisanja digitalnih prava i sloboda u Bosni i Hercegovini radi vrlo malo ili nikako. Opisivana kao tranziciona, postkonfliktna država, Bosna i Hercegovina se još uvijek bori i sa osnovnim ljudskim pravima, te njihovim menadžmentom, dok za digitalna prava i slobode još uvijek čuje samo u prolazu.
Ovaj tekst ima primarnu namjenu da, u osnovnim crtama, prikaže problem digitalne pismenosti i koji je konačni impakt (ne)postojanja iste na informacijsko društvo u Bosni i Hercegovini, ali i šire, ukoliko je navedena statistika približna ili ista.
Važnost digitalne pismenosti u informacijskom društvu
Kada govorimo o informacijskom društvu, primarni resurs kojim se raspolaže jeste - informacija. Informacija za cilj ima kreiranje određenog socijalnog i drugog stanja, sa izmjenom trenutne ili stalne percepcije primatelja, u različitim svrhama.
Bosna i Hercegovina, ali i region Jugoistočne Europe je pogođen navalama “lažnih vijesti”; propagande, različitih hoaxa, te primjera satire kao izražavanja društveno prihvatljivog načina konstruktivne kritike postojećeg stanja.
Ukoliko sagledamo informacije i statistiku sa Internet World Stats, penetracija na Internet u Bosni i Hercegovini iznosi skoro 70% (prema posljednjem mjerenju u martu), sa preko 1,5 m. aktivnih korisnika na društvenoj mreži Facebook.
Bosna i Hercegovina predstavlja, prema ovom parametru, informacijski razvijeno društvo.
Iako je Zavod za statistiku Bosne i Hercegovine, sa objavljivanjem rezultata popisa stanovništva iz 2013. godine dao jasne statističke podatke o razvijenosti informacijske pismenosti u Bosni i Hercegovini (iskreno, ako će neko iz iste pročitati ovo, pokušajte da sredite tabele jer su nečitljive, nesumirane i veoma loše odrađene kao i ostatat stranice), tercijarna pismenost prikazuje veliki gap između “primarno pismenih” i broja onih koji znaju koristiti informacijske tehnologije.
No, stvarno pitanje jeste - koliko su pismeni pismeni?
Digitalna pismenost ne podrazumjeva isključivi konzumerizam informacija ili poznavanje korištenja programa za kreiranje istih, do toga da je, iz sopstvene pretpostavke, tercijarna pismenost na nivou “pokretanja i zaustavljanja rada računara”.
Kada se spomene pojam Netizen, odnosno - građanin_ka Interneta, većina društva neće poznavati izraz, ali će zaključiti da je to osoba koja koristi, za sopstvene i druge svrhe, Internet. Pojam podrazumjeva da korisnici aktivno participiraju u digitalnom prostoru, online zajednicama sa dijeljenjem, kreiranjem i raspoznavanjem sadržaja, time kreirajući i moderirajući digitalni prostor prema vlastitim nahođenjima sa željom za beneficijom cijelog društva.
Kao i u svakoj drugoj oblasti, intencija je ono što razlikuje korisnost od beskorisnosti, te samim time i intencinalno kreiranje malicioznog sadržaja navedenog u prethodnim pasusima teksta.
Informacija koja se nalazi na Internetu nužno ne mora biti tačna, čak i ako postoji verifikacija od više strana koje su anonimne ili semi-anonimne za korisnika. Posjedovanjem vještina za moderiranje raspoznavanja korisnosti informacija, penetratori na Internet postaju stvarni Netizeni.
Digitalna pismenost, u suradnji sa informaciono-komunikacijskim tehnologijama, igra presudnu ulogu u životu jednog Netizena.
U navalentnosti lažnih vijesti i clickbait članaka, koji iz dana u dan pretrpavaju naše platforme sa lažnim ili semi-korektnim informacijama bez validnih argumenata ili dokaza, digitalna pismenost je sve.
U Bosni i Hercegovini, o digitalnoj pismenosti se možete educirati samo ukoliko odvojite svoje vrijeme za informalno obrazovanje na digitalnim domenama. Informacijska pismenost na predmetima Informatike ne postoji, kao ni raspoznavanje osnovnih pojmova koji su se promijenili od doba kada smo mi, malo stariji, bili školarci. Nisam sigurna da li i sada uče o floppy diskovima, ali postoje slučajevi gdje je još uvijek dozvoljeno donijeti određeni dokument na Floppy disku (ne, ne znam gdje ih pronalaze i kako sve stane na Floppy disk) pa do toga da određena literatura koja je već zastarjela (u doba pisanja, ovaj tekst je zastario za IKT zajednicu) posjeduje informacije o Floppy disku, CD-u, ali ne o USB-u ili Cloud-u.
Samim time, urgentnost postojanja ovakvog vida formalne edukacije za sve nivoe obrazovanja u Bosni i Hercegovini, ali i šire, je neophodna, bitna i urgentna za kreiranje kvalitetnog informacijskog društva koje će ići korak uz korak sa društvima regiona, ali i globalno.
Digitalna pismenost je digitalno pravo i sloboda.
Korisni linkovi za istraživanje:
- Media Education Lab, CEO: Renee Hobbs, page source: http://mediaeducationlab.com/;
- “How to spot fake news?”, page source: How to Spot Fake News - FactCheck.org;
