Za cenuzru moglo bi se reći da je stara koliko i pisanje, jer sve dok imamo pisce, uvijek ćemo imati nekoga ko ih je voljan cenzurisati ili ih utišati zbog vlastitih interesa.
S vremenom je Internet djelovao kao sigurno utočište onima koji traže informacije i onima koji ih žele otkriti. Međutim, njegova centralizirana, ali globalna struktura učinila ga je savršenim za nadzor i cenzuru, omogućujući uređivanje i uklanjanje informacija po volji.
Tehnologija Blockchaina može se smatrati kao alat za koji je Internet i namijenjen. Decentralizirane Blockchain mreže ne daju nikome autoritet, bez obzira na njihovo bogatstvo ili društveni status. Umjesto toga, autoritet se raspodjeljuje proporcionalno tijekom sudionika, stvarajući ravnotežu mišljenja i stavova.
Prve aplikacije za Blockchain bile su usmjerene na razmjenu vrijednosti, a ne na razmjenu informacija / znanja.
Međutim, evolucija se morala dogoditi, a sada, složene kripto platforme poput Ethereuma i ostalih omogućuju korisnicima i programerima da istraže beskonačni broj mogućnosti a niko im neće reći što mogu ili ne mogu.
Steemit je, na primjer, uspio stvoriti i održavati mrežu u kojoj korisnici potpuno mogu pisati o onome što žele bez ikakve primijene cenzure. Ne samo da je Steemit platforma na kojoj se korisnici slobodno mogu izraziti, već i mjesto gdje se mogu nagrađivati za svoj rad, ovisno o tome koliko dobro njihov sadržaj prihvata zajednica.
Bitno je napomenuti da se Steemit-ov model nagrađivanja može manipulisati, s obzirom da “Whales” (korisnici s velikim udjelom - kitovi) mogu imati veliki utjecaj na nagrade. To se može postići negativnim glasanjem sadržaja koji oni ne vole ili pomoću pozitivnog glasanja da se izvrši promjena sadržaja.
S druge strane, imamo i autorska prava. Jedni podržavaju ideju da svi podaci moraju biti slobodno dostupni, dok drugi insistiraju da autori moraju biti nagrađeni za svoj rad. Tehnologija Blockchain može pomoći u postizanju kompromisa u kojem se oba stava implementiraju.
Jedna takva platforma se zove K.im, decentralizirana platforma u kojoj će uploaderi (a.k.a pirati) moći postaviti cijenu za datoteke. Dok gledatelji mogu platiti za preuzimanje sadržaja, emiteri, studiji i drugi vlasnici autorskih prava mogu kupiti vlasništvo piratskih datoteka i dobiti od prodaje. To omogućava da datoteke budu dostupne, a pokrivaju i gubitke nositelja autorskih prava u određenoj mjeri.
Iako svi navedeni projekti nisu definitivno rješenje za problem cenzure, oni pružaju građanima alate potrebne da se zaštite od toga, a stvaraju osnovu za ono što jednog dana može postati istinski besplatan i otvoren Internet.