Posljednjih par dana, kriza u Venecueli je glavna tema političkih i ekonomskih krugova. Iako sama Vlada Venecuele na čelu sa Nikolas Madurom (esp. Nicolas Maduro) pokušava kroz podizanje minimalne plaće za 40% pomoći stanovništvu, hiperinflacija same nacionalne valute iz dana u dan postaje sve gora. Maduro tvrdi da je ovaj potez samo kontra udar “Vašingtonu” zbog pokušaja borbe protiv socijalizma koji je dominantna politička opcija u ovoj državi. Maduro, također, tvrdi da je sve dobro promišljena propaganda protiv same Venecuele koja preživljava napade na svoju industriju nafte i nacionalnu valutu.
Venecuela preživljava najveću krizu i postaje država najbrže inflacije ikada. Prosječna zarada jednog stanovnika iznosi oko sedam dolara (797,510 bolivars) i to većinom u kuponima za hranu koji nisu dovoljni za osnovne potrebe kao što su tri obroka dnevno ili lijekove.
U sivilu previranja između politike i socijalnog aspekta, u domaćinstvima Venecuele se dešava prava groznica rudarenja Bitcoina, koji je postao posljednja slamka spasa za narod Venecuele. Dok nacionalna valuta nastavlja da pada na čak prosječnu vrijednost od dva centa, stanovništvo koje je u potrebi čak osnovnih namirnica, odlučuje isprobati alternativu. Venecuela ima politiku skoro pa besplatne električne energije, što domaćinstvima daje šansu da rudare vrijednu kriptovalutu i učestvuju u ekspanziji kripto-zajednice koja iz dana u dan raste. Osim rudarenja, narod Venecuele vrši formu arbitraže gdje kupuju određenu robu, pretvaraju je u Bitcoin da bi ostvarili profit.
Lokalno stanovništvo je okrenulo leđa nacionalnim valutama, govoreći da “Bolivar nije dobar ni za svrhu toaletnog papira!” U članku se navodi par primjera, kao što je Ricardo, profesor fotografije koji zarađuje oko $500 mjesečno putem rudarenja, koje koristi za kupovinu hrane i lijekova za bolesnu majku. Njegove riječi su da je “Bitcoin jedina nada za narod Venecuele da preživi.”
No, da situacija nije laka, dokazuje i sve veća racija od strane vlade koja se odlučuje na mjere nasilja i represije prema kripto-zajednici, od kojih se izdvaja slučaj Padrona. Padron je prijavljen od strane radnika u elektrani, koji su primjetili ogromnu potrošnju električne energije na njegovoj adresi, te shodno tome obavijestili nadležne organe. Padron je sproveden na ispitivanje, te sljedeća tri mjeseca je proveo u zatvoru sa 12 drugih muškaraca. Perales i Arraez, zaposlenici SurBitcoina, su preživjeli istu sudbinu.
Ova tri primjera su poslužila kao jasno upozorenje kripto-zajednicama da sloboda, ipak, ima svoju cijenu. Venecuelanski mediji konstantno izvještavaju da je Bitcoin sredstvo “kibernetičkih kriminalaca” u svrhu kontra propagande prema kripto-valutama. Dok mediji u ostatku svijeta reaguju samo na porast cijene ili napade poput WannaCry gdje je Bitcoin bio demonizovan, zapostavljaju stvarnu ideju koja sada u Venecueli doživljava svoj praktični početak.
Samo Bitcoin rudarenje nije ilegalno u Venecueli, ali sa trenutnom političkom postavom i sredstvima represije, zakon bi se mogao promjeniti. Centralizirana kontrola poput vlada ili banki koje čine represiju i inflaciju, kreira novu i jedinstvenu snagu u narodu kao žeđ za slobodom što direktno vodi do decentralizacije. Najveća snaga svih kriptozajednica na svijetu jeste osjećaj slobode,zbog koje ne smiju tamničiti tuđe, već zajedno kreirati novi i pravedniji svijet kroz alate poput kriptovaluta i decentralizacije.
Venecuelanski slučaj nam govori da Bitcoin opravdava svoje postojanje i da moć novca pripada nama koji određujemo njegovu vrijednost, svrhu i potencijal za budućnost.
Decentralizacija je ono što može dati i vratiti moć građanima.
Ona koja će kreirati novu eru koja će historiju siromaštva, represija, nasilja i konflikta pamtiti kao “crno vrijeme čovječanstva” i prvog čovjeka iste koji neće zavisiti od centraliziranih autoriteta.
Dalje čitanje: